0Kako se ljetni prelazni rok 2025. približava kraju, objavljujemo tekst koji pojašnjava detalje fudbalskih ugovora. U eri transfera sa brojnim “dodacima” i klauzulama, ovo je praktičan vodič za razumijevanje jezika transfera. Dodali smo i nove primjere transfer-trendova koji su se pojavili od tada.
Iako britanski mediji plate igrača često iskazuju na sedmičnom nivou, u praksi većina profesionalaca prima platu mjesečno. Naravno, postoje izuzeci, ali ova struktura je najčešća jer je finansijski racionalnija. Na primjer, u Italiji se češće navodi godišnja neto zarada, dok se u Engleskoj gotovo uvijek iskazuje bruto (prije poreza).
Premije i bonusi dolaze u različitim oblicima. Uobičajeno je da klub plaća dodatak za početak u prvih 11, a manji bonus za ulazak s klupe (najčešće 30%-50% od bonusa za start). Neki klubovi uvode i sistem po minutama da bi smanjili troškove kod taktičkih izmjena u finišu.
Postoje i individualni bonusi – za sačuvanu mrežu kod golmana, ili za gol/ asistenciju kod napadača – ali veći klubovi ih često smatraju suvišnim jer su već definisani bonusi za pobjedu ili osvojene bodove.
Zajednički bonusi za tim najčešće uključuju ostvarene ciljeve kao što su osvajanje titule, plasman u Evropu ili opstanak. Kapiten (ili grupa kapitena) obično pregovara u ime ekipe, ali iskusniji igrači često ugovore i dodatne lične nagrade, pa tako udvostruče zaradu ako podignu trofej.
Postoje i nesvakidašnje klauzule poput bonusa za nominaciju za Zlatnu loptu – Manchester United je navodno to ubacio u ugovor Anthonyja Martiala. Tu je i “Matching Highest Earner” klauzula – igrač automatski dobija istu platu kao najplaćeniji saigrač, što ponekad važi i za trenera.
Osnovna plata igrača obično ostaje ista tokom trajanja ugovora, osim ako igrač ne nadmaši očekivanja – tada agent traži novi ugovor sa boljim uslovima. Za razliku od većine zaposlenika, fudbaleri nemaju ugovorene godišnje povišice, dijelom jer su ugovori kratkoročni, a dijelom jer su primanja već enormna.
Riječ je o amortizaciji – trošak transfera se raspoređuje na cijeli period ugovora. Ako igrač pređe za 100 miliona eura i potpiše na 5 godina, godišnji trošak u knjigama je 20 miliona. Ako potpiše na 8 godina, trošak pada na 12,5 miliona godišnje. UEFA je 2023. donijela pravilo koje ograničava period amortizacije na maksimalno 5 godina, a Premier liga to je usvojila krajem iste godine.
Dodaci su sve što nadilazi osnovnu platu: bonusi, naknade za lojalnost (nakon određenog broja odrađenih sezona), premije za potpis i slično. Agenti često ubacuju luksuzne pogodnosti poput privatnih letova za porodicu, plaćanja selidbe, prevoza kućnih ljubimaca ili školarina.
Kod transfera, dodaci se ugovaraju između klubova – kao što je Real Madrid platio Borussiji Dortmund dodatnih 30% povrh 103 miliona eura za Judea Bellinghama, u slučaju ispunjenja ciljeva poput plasmana u Evropu, osvajanja trofeja ili broja nastupa.
Otkupna (release) klauzula omogućava igraču da preuzme dio kontrole – ako određeni klub plati unaprijed dogovoreni iznos, sadašnji klub mora prihvatiti ponudu. Klauzula često uključuje datum od kada se aktivira i način plaćanja (jednokratno ili u ratama).
U Španiji je zakonom obavezna za sve igrače, što je dovelo do "odvraćajućih" iznosa od milijardu eura. Nakon što je PSG 2017. platio 222 miliona eura za Neymara, klubovi su počeli ugrađivati sve više takvih mjera odbrane.
U Engleskoj, otkupna klauzula nije obavezna, ali je česta. Ponekad se plaćanje razvuče na rate uz dodatni iznos, kao kod transfera Martína Zubimendija u Arsenal.
Da. Sjećate se Stefana Schwarza? Sunderland mu je 1999. zabranio let u svemir. Dennis Bergkamp je pak imao klauzulu da ne mora letjeti avionom zbog straha od letenja. Uobičajeno je da klubovi zabranjuju ekstremne sportove tokom odmora, a u nekim državama to je već ugrađeno u standardne ugovore.
Komplikacije se dešavaju i kod “obaveznih otkupa” nakon posuđivanja, poput nesporazuma između Barcelone i Atletica oko Antoinea Griezmanna zbog tumačenja minutaže koja aktivira obavezni transfer.
Agent često vodi cijeli proces transfera: od pronalaska kluba do dogovora ličnih uslova. Igrači im vjeruju jer raspolažu informacijama koje klubovi ne mogu lako dobiti. Iako djeluje sivo područje, sportski direktori često koriste agente da “ispipaju teren” bez formalnog kontakta.
Postoje i “brokeri” koji nisu agenti igrača, već posreduju između klubova, olakšavajući neformalne dogovore. Korištenje posrednika omogućava klubovima veću fleksibilnost, ali i anonimnost ako plan propadne.
Agent može dobiti 5%-10% ukupne zarade igrača, jednokratno ili tokom cijelog ugovora. Neki klubovi preferiraju plaćanje u ratama kako bi smanjili motivaciju agenta da forsira brzi naredni transfer. Ako agent radi za kupca, može dobiti i procenat od transferne sume.
U praksi, klubovi su ti koji plaćaju agente – ne igrači. FIFA je 2024. ograničila provizije na maksimalno 3%. Ipak, poznati agent kao što je Mino Raiola znao je inkasirati i 27 miliona eura, kao kod povratka Paula Pogbe u Manchester United.
